1991., SAD
IZDAVAČ: DGC
ŽANR: alternative rock, grunge
Drugom Nirvaninom albumu mane je tražio čak i Kurt Cobain, ali bez obzira na to što to nije punk ploča kakvu je htio napraviti, „Nevermind“ je nulta točka iz koje je alternativa postala mainstream. Prije Nirvane su alternativni bendovi poput, recimo, Hüsker Dü i Sonic Youth potpisali za velike izdavačke kuće, ali ni oni ni kuće nisu očekivali da bi njihova glazba mogla promijeniti ono što će slušati klinci koji gledaju MTV. Bendovi su dobili veću prisutnost u prodavaonicama ploča, a izdavačke kuće dio profita sa scene koja je uglavnom održavala samu sebe. Niti s Nirvanom Geffen nije očekivao ništa više. Priča kaže da bi bili zadovoljni s 250.000 prodanih primjeraka, a prodalo ih se 25 milijuna. Zašto i kako, svakako se trebalo svašta spojiti da bi se to ostvarilo.
Krist Novoselic će u jednom intervjuu godinama poslije priznati da su krali ideje od svih, od Beatlesa do Sex Pistolsa, što nije iznenađenje s obzirom na očigledne inspiracije Bostonovim „More Than a Feeling“ za „Smells Like Teen Spirit“, a pogotovo pjesmom „Eighties“ Killing Jokea za „Come as You Are“. Svi u bendu su još za trajanja govorili da ovo što oni rade – kombinacije melodije s bukom, prelasci iz brzog u spori ritam – već dugo prije njih rade Hüsker Dü i Pixies. No Nirvana je na albumu „Nevermind“ bila puno više od vještih plagijatora. Bio je to autentičan, iako produkcijski prilično ispeglan glas talenta koji je izrastao izvan mainstreama. Glas toliko jak i glasan da se i danas čuje, toliko jak da je bubnjar ovog benda osnovao i predvodi jedan od najvećih rock bendova 21. stoljeća. Nirvanin glas je osvojio svijet na prepad, maknuo Michaela Jacksona i hair metal s vrhova ljestvica, a Cobain je uzeo sačmaricu i nestao s pozornice 3 godine kasnije. Ne znamo je li moglo biti drugačije, sada kada je njegov život toliko dokumentiran, kada znamo koliko se mučio sam sa sobom i s cijelim svijetom. Možemo se samo nadati da je i njemu vrijedilo onoliko koliko je vrijedilo nama.
Napiši prvi komantar