Ovo je vjerojatno kulturološki najutjecajniji rock album ikada snimljen. Album se pojavio u savršenom trenutku, u ljeto 1967., nazvano „ljetom ljubavi“. Pjevao je o novim stvarima koje su bolje od starih, o dobroj strani upotrebe droga koje proširuju svijest, o zajedništvu, o ljubavi i o pogubnom utjecaju masovnih medija – koji su u to vrijeme uključivali samo novine, televiziju i radio, ali opet su imali poguban utjecaj. Odmah ga je prigrlila hippie generacija, a kolege muzičari su se češkali po glavi. Neki od njih su odmah pokušali emulirati način rada koji su Beatlesi i njihov producent George Martin prikazali u studiju. Bilo je to vrijeme kada je elektronski zvuk u studiju bio ograničen na analognu vrpcu i četiri kanala za snimanje. Bio je to album koji je izdan u mono i u stereo verziji. Danas je sve ono što su oni tada napravili postalo toliko uobičajeno i mnogo puta ponovljeno da iz naše perspektive niti ne izgleda nešto posebno. Ne’š ti snimanja s efektima, snimanja usporeno pa puštanja ubrzano, puštanja gitarskog sola unatrag, uvođenja klasične u rock glazbu i istočnjačke u zapadnjačku. Sada kada imamo kompjutere, možemo snimiti cijeli album kao da su ga otpjevali i odsvirali Beatlesi. „Sgt Pepper’s Lonely Hearts Club Band“ je prije svega dokument jednog vremena i danas je u tome njegova najveća vrijednost. No kako je ovdje riječ o Beatlesima, pjesme na njemu – poput „A Day in the Life“, „Lucy in the Sky with Diamonds“ i „With a Little Help from My Friends“ – sjajne su i vrijedne slušanja, bez obzira na vrijeme u kojem su nastale.