Nakon godinu i pol dana turneje na kojoj su promovirali „OK Computer“ Yorke je ostao potpuno ispražnjen i depresivan s priličnom odbojnošću prema rock glazbi i prema emocionalnom rollercoasteru koji prati život rock zvijezde. Otkrio je da elektronska glazba ne traži od autora da se emocionalno unese u nju, dovoljno je samo programirati pa mašina dalje radi sama. Trebalo je samo ostatku benda obznaniti da on ne bi više kao dosad, a ne bi više baš niti puno pjevao. Većinu početnog vremena na probama čitali su upute za upotrebu različitih strojeva za proizvodnju zvukova. Na kraju je nastalo dovoljno materijala i za ovaj album i za „Amnesiac“. Željeni rezultat je postignut – „Kid A“ je ambijentalni album praznih i turobnih prostranstava. Isto tako je, poput rock albuma „OK Computer“, sjajno djelo. On je poput glazbene Rubikove kocke, slagalica zvukova i emocija koja prkosi kategorizaciji. Svaka pjesma je zvučni eksperiment, mješavina elektroničkih tekstura i opsjedajućih melodija koje nas prenose u svijet neizvjesnosti i introspekcije. Radiohead i dalje stvara vlastiti univerzum u kojem je kao i u svakom drugom moguća dezorijentiranost prije negoli nastupi prosvijetljenost.