1973. V. Britanija
IZDAVAČ: Harvest, Capitol
ŽANR: progresivni rock, psihodelični rock
Možda je koncept albuma „The Dark Side of the Moon“ na početku bio skroman, tek nakupina melodija i ideja o velikim pojmovima kojima je zatrpana tadašnja (a i sadašnja) svakodnevica, poput love, ratova, religije, prolaznosti vremena i nezaobilazne prijetnje poniranja u ludilo zbog nepodnošljivosti takvog postojanja. No drilom kroz uobičajeno intenzivan period koncertiranja te, prema svjedočenju članova benda, kako je Pink Floyd s vremenom postajao sve bolji u pisanju pjesama i u radu u studiju, evoluirao je u album koji je ponovno definirao psihodeliju, space rock te konceptni album kao takav. Rad u studiju je ovdje toliko detaljan da nije nimalo svejedno koje izdanje „The Dark Side of the Moon“ imamo, niti na kojem komadu tehnike ga reproduciramo.
Moguće je da na inferiornim snimkama, pojačalima i zvučnicima nećemo čuti sve što su utrpali na njega. Svaki „ping“ i svaki „aah“ se doimaju važni u ovom kozmičkom konceptu koji istražuje najdublje dijelove ljudske psihe i najudaljenije dijelove svemira. Kolaž zvukova i emocija pomiče se poput plime i oseke, jedna ustupa mjesto drugoj. Svaka pjesma neprimjetno se stapa sa sljedećom, stvarajući zvučnu tapiseriju koja je jednako očaravajuća koliko i zagonetna. Pink Floyd nas poziva u svoj kozmički cirkus, a mi ne možemo a da ne budemo uvučeni u njihovu hipnotičku čaroliju. Pored svih umjetničkih, općekulturnih i povijesnih vrijednosti koje ovaj prijelomni album Pink Floyda ima, podatak da je film „Monty Python and the Holy Grail“ djelomično financiran od milijuna koje je bend zaradio njegovom prodajom nekako izaziva najveće zadovoljstvo. Jer neumitni užitak koji ovaj megalomanski studijski i koncertni pothvat dan danas pruža slušateljima samo može biti veći kada znamo da je njegov uspjeh iskorišten kako bi se stvorilo još jedno remek-djelo suvremene umjetnosti.
Napiši prvi komantar